FLORENCE HARTMANN

Prvotna Žalba od strane obrane je predana 9. oktobra 2009., ali na zahtjev tužitelja Žalbeno vijeće je odlučilo da je unatoč više od 100 pravnih pogrešaka i činjenica identificiranih u prvostupanjskoj presudi, Obrana je morala ograničiti svoje argumente na 9000 riječi.

Skraćena Žalba smanjana na 9000 riječi ponovno je predana 20. studenoga 2009. Još jednom je tužitelj Mc Farlane osporavao Žalbu zbog pogrešnog računanja riječi i lošeg aspekta fusnota, a Žalbeno vijeće je prihvatilo i naložilo obrani da ponovno skrati žalbu od 9000 riječi i preda je do 15. januara 2010.

Obrana je još jednom natjerana da bira između zadržavanja svih osnova žalbe uz skraćeno obrazloženje svake od njih ili odustati od osnova i proširiti na druge. Obrana je izabrala između dva zla da ipak zadrži sve osnove i ne dopusti da se gospođi Hartmann oduzme pravo na žalbu na pravne i činjenične progreške procjenjene u prvostupanjskoj krivičnoj presudi.

Posljedica takvog izbora je da isto Žalbeno vijeće koje je zatražilo da Obrana smanji žalbu,(iako ne postoji zakonska osnova koja zahtjeva da Žalba ne pređe 9000 riječi), odbija kasnije Žalbu pod tehničkim izgovorom da osnove nisu dovoljno argumentirane.

Ovaj slučaj je bio parodija na mnogo načina od njegova početka. Može li bilo tko očekivati da suci konačno razmotre pitanje nepreistrano i objektivno? Ipak, pravda to zahtjeva, kao što pravda zahtjeva i njihov integritet.

FLORENCE HARTMANN NIJE OPTUŽENA I KRIVIČNO KAŽNJENA DA JE KAO DJELATNIK TRIBUNALA OBJAVILA POVJERLJIVE INFORMACIJE

U velikom dijelu medija i javnosti stvorila se slika da je Florence Hartmann optužena jer je kao službenik tribunala (nekadašnja glasnogovornica Haškog tužiteljstva) u svojoj knjizi Mir i kazna i članku Skriveni ključni dokumenti o genocidu objavila tajne podatke dvije odluke Žalbenog vijeća od 20. rujna 2005. i 6. travnja 2006. iz predmeta Milošević, odnosno da je do tih podataka došla zbog zaposlenja u Tribunalu.

Gospođa Hartmann je razočarana da se konstantno u medijima i javnosti pokušava negirati njezin novinarski status od početka postupka pred Tribunalom kada je to rađeno da se opravda optužnica da je iznijela povjerljive informacije prikupljene za vrijeme njezinog rada u Tribunalu. Optužena je zbog knjige i članka koje je pisala i istraživala kao novinarka, a stalno se izbjegava činjenica da je gospođa Hartmann profesionalna novinarka, a ne profesionalna bivša glasnogovornica.

Florence Hartmann radi u novinarstvu od 1987. Napisala je više od 1000 članaka obavljenih u Le Mondu često na prvoj stranici koji su trenutno i predmet znanstvenog istraživanja, napisala je dvije knjige i sudjelovala u brojnim drugima, uvijek s ciljem informiranja javnosti, što smatra svojom dužnošću. Nije shvatljivo niti prihvatljivo da u slučaju koji ju je doveo pred sudce u Haagu se naglo zataškava njezina profesija zbog koje i je zaposlena u Haagu. Ako se zeli prestavljati Florence Hartmann jedino kao službenik onda ona to je bila ali u smislu "službe informiranja javnosti" što je uostalom i radila službujući u Tribunalu.
Gospođa Hartmann nije optužena niti kažnjena zbog odavanja bilo koje tajne koju je mogla saznati dok je radila u Tribunalu, jer to ne piše u predmetu i da joj se to zamjerava bila bi pored tužbe u Haagu pocesuirana i pred administrativnim sudom UN-a za kršenje službene obveze držanja povjerljivih podataka.

Ako je Florence Hartmann otkrila tajne onda bi se moglo reci isto za sve novinare i gradjane koji su ikad otvorili debatu o temi koji smeta ljudima na vlasti. Sloboda izrazavanja je garant dobrog funkcionirana demokrastkog drustva i slobodni novinari su čuvari demokracije.
Da je ustinu Florence Hartmann odala tajne (pod uslovom da ih zna) onda se više ne bi pitali sto sadrže famozni dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Srbije!

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

24. SEPTEMBAR 2009.

Žalba Florence Hartmann na presudu za nepoštivanje suda

Obrana gospođe Florence Hartmann, predala je 24. septembra "Obavijest o žalbi" na presudu od 14. septembra kojom je francuska novinarka i autorica osuđena od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju za ometanje provođenja pravde (nepoštivanje suda) zbog otkrivanja podataka u vezi dvije povjerljive odluke Žalbenog vijeća iz 2005. i 2006. godine u predmetu protiv Slobodana Miloševića. Obrana je danas također uložila Podnesak za odgodu plaćanja kazne od 7000 eura do kraja žalbenog postupka.

Preko 100 pogrešaka identificiranih u presudi

Obrana gospođe Hartmann je navela preko 120 počinjenih pogrešaka ( zakonskih ili činjeničnih) od strane posebno imenovanog Sudskog vijeća (Raspravno vijeće).

Osnova za žalbu Obrane pokriva širok spektar pogrešaka kao na primjer:

Proširena interpretacija optužbi od strane raspravnih sudaca koji su time proširili optužbe novim elementima koji se ne nalaze u optužnici i na koje se suđenje nije odnosilo (nakon što su suci sami priznali da su četiri činjenice[1] - za koje se tvrdilo da je gospođa Hartmann otkrila i na koje je amicus Tužitelj usmjerio svoj slučaj - već u javnoj domeni.)

Kriminalizacija navodnog otkrivanja "pravnog rasuđivanja" (legal reasoning) koje nije obuhvaćeno Pravilom 77 za nepoštivanje suda i koje stavlja sam Tribunal iznad zakona time što postane nemoguće verificirati zakonitost njegovih radnji.

Kršenje prava gospođe Hartmann na slobodno izražavanje i pravo javnosti i žrtava da dobiju informaciju od javnog interesa.

Opće poricanje međunarodnih standarda i naknadne pogreške da prihvate primjenu općih načela priznatih od strane Europskog suda za ljudska prava i načela međunarodnog prava s područja ljudskih prava da uzimaju u obzir većinu relevantnih pitanje poput:
          - neograničenog publiciteta od bilo kojeg postupka u kaznenom suđenju;
          - osobite i pojačane zaštite novinarske slobode izražavanja zajamčene međunardnim   pravom;
          - posebne ili pojačane zaštite zajamčene međunardnim pravom u kontekstu ostavarivanja prava slobode izražavanja u raspravama od javnog ili općeg interesa

Zloupotreba sudskog slobodnog odlučivanja u davanju nepotrebne i nesrazmjerne težine interesima država na teret temeljnih prava gospođe Hartmann, javnosti i žrtava.

Činjenica da Raspravno vijeće nije dokazalo da je gospođa Hartmann svjesno i namjerno prekršila sudski nalog, ali je medjutim došlo do tog zaključka bazirajući se na nekoliko progrešnih činjenica.

Nedostak Raspravnog vijeća da izdvoji iz spisa odluke donesene od strane Vijeća spomenute zbog nedostatka nepristranosti zbog čega su dva suca bila diskvalificirana

Nedostatak Raspravnog vijeća u razmatranju i oslovljavanju obranine sugestije o "seletivnom progonu" protiv gospođe Hartmann i mnoštvu dokaza koji je obrana podnjela u cilju dokazivanje njezinog stava.

Obrana zahtjeva da Žalbeno vijeće promjeni presudu Raspravnog vijeća i gospođu Hartmann oslobodi od svake krivnje

Slijedeći korak obrane je podnijeti svoju kompletnu Žalbu koja će upotpuniti i obrazložiti svaku od osnova za Žalbu.

Datum za saslušanje nije još određen.

[1] Četiri činjenice su: postojanje i datum odluka Žalbenog vijeća, njihov povjerljiv status, identitet države - podnositelja zahtjeva za zaštitnim mjerama, činjenica da su te zaštitne mjere odobrene u odnosu na dokumente iz ratnog perioda.